Terorizam je prvenstveno izraz nezadovoljstva i krize određenim političkim, društvenim, ekonomskim, ideološkim i vjerskim kretanjima i previranjima. Potencijalni teroristi regrutiraju se od strane odbačenih i prezrenih pojedinaca, te postaju gorljivi sljedbenici ukoliko dobiju određeni osjećaj pripadnosti i prihvaćenosti. U 21. stoljeću (nasilni) islamizam je postao globalni fenomen. Sveukupna složenost islamsko-zapadnih odnosa, duboka kriza niza islamskih država, društvena i politička previranja poznata kao Arapsko proljeće, a posebno sirijska i iračka kriza, uslijed kojih je Islamska država uspostavljena na temelja razorenih država, pridonio je trendu njegova jačanja. Učestale izjave posljednjih godina o Bosni i Hercegovini kao bazi tzv. islamskih terorista i mjestu gdje se grupe mladih Bošnjaka uvjeravaju u ideju svjetskog džihada. Brojne istrage terorističkih napada u različitim dijelovima svijeta u posljednjih desetak godina pokazale su da su oni koji su u njima sudjelovali, bilo kao neposredni izvršitelji, planeri ili pomagači, neko vrijeme boravili u Bosni i Hercegovini ili imali kontakte s osobama koje su ostale u BiH i Hercegovine. Selefijska učenja islama pojavila su se na tlu BiH tijekom rata, 1992. godine, dolaskom stranih boraca - islamskih dobrovoljaca iz arapskih zemalja. Prema procjenama od 2.000 do 5.000, ti dragovoljci djelovali su na području BiH do kraja rata, a oslabljeni utjecaj nije bio vidljiv sve do potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995. godine. Rana pojava zajednica koje su kasnije prepoznate kao paradžemati javljaju se u mjestima gdje su se nakon rata nastanili bivši pripadnici odreda El-Mudžahid, kao i u mjestima gdje su bile prve frakcije Aktivne islamske omladine (AIO). Gotovo dva desetljeća kasnije, kako je rastao broj stranih boraca iz Bosne i Hercegovine na sirijskom i iračkom bojištu, takve neslužbene zajednice bile su prisiljene izaći iz sjene, iz razloga što je postalo očito da svaki od tih stranih boraca ima određene veze s određenim selefijskim zajednicama i paradžematima. Paradžemati nisu službeno priznati od strane IZ-e BiH, bez obzira na to što održavaju učenja, molitve i vjeronauku. Sljedbenici selefizma od dolaska na ove prostore 1990-ih prolaze kroz određeni oblik transformacije iz rigidno fundamentalnog starog oblika islama do suvremene uporabe društvenih mreža i međusobne kompeticije po pitanju pratitelja i sljedbenika od strane daije i alimi.