U današnje su vrijeme ekonomski uzroci migracija isprepleteni s neekonomskim uzrocima. Ipak, ekonomske migracije uvelike prednjače u globalnoj zastupljenosti i najveći broj ljudi se odlučuje emigrirati zbog rada i pronalaska zaposlenja ili drugačijeg, željenog, radnog mjesta. Do ekonomskih migracija ponajviše dolazi zbog želje i potrebe za boljim životnim uvjetima te za većom financijskom dobiti. Ekonomska migracija odvija se način da osobe emigriraju u područje s naprednijim gospodarskim stanjem, većom količinom posla i/ili boljim uvjetima rada. Politika prema izbjeglicama se razlikuje od useljeničke politike u nekoliko aspekata, imigracijske politike se mogu tumačiti u obliku služenja interesima stanovništva zemlje domaćina dok se izbjeglice primaju zbog njihova progona i pružanja pomoći, te ovdje članovi društva i zemlja primatelj izbjeglica nemaju nikakvu izravnu korist. Europa je zbog globalizacije i povoljnih politika država postala najznačajnijim odredištem migranata, što je dodatno potaknuto pojavom globalne krize i raznih prirodnih nepogoda te ratova. Azili predstavljaju vrhunac zaštite koju odredišna (zamoljena) država moći pružiti osobi, odnosno izbjeglici kojoj se azil odobri. Republika Hrvatska se intenzivno zalaže, na političkom i operativnom planu, za sveobuhvatni europski odgovor na migracijsku krizu koji se temelji na humanosti, odgovornosti i solidarnosti, a kao članica Europske unije Hrvatska je preuzela obvezu sudjelovanja u postupku premještanja osoba koje su u potrebi za međunarodnom zaštitom. Integracijska politika Republike Hrvatske vezana uz izbjegličko pravo i azil nastoji osigurati otvoren, pravedan te siguran sustav za azilante.