U ovom završnom radu autorica polazi od toga da je prijevoz vrijednosti na hrvatskom teritoriju dio privatnog štićenja imovine u kojem sudjeluju ovlašteni djelatnici koji posjeduju oružje i upotrebljavaju oklopna vozila za prijenos i prijevoz vrijednosti od jedne lokacije do druge, a koji predstavlja važan segment zaštićenog transporta. Također to se odnosi i na prijevoz i prijenos prihoda ostvarenih poslovanjem novčarskih institucija i njihovih usluga. Misao vodilja je odrediti narav, te smisao komercijalnih i normativnih standarda koji se odnose na prijevoz gotova novca i vrijednosti, a koje predstavljaju dio usluga privatne zaštite. Također organizator prijevoza gotova novca i vrijednosti mora posjedovati dozvolu izdanu od MUP-a, za obavljanje navedene djelatnosti, te upošljavati licencirane zaštitare – neposredne izvršitelje navedenih poslova, koji izvršenje navedenih poslova obavljaju naoružani kratkim vatrenim oružjem u vlasništvu pravne osobe, kojoj je prethodno izdano odobrenje za poslove prijenosa i prijevoza vrijednosti. U središnjem dijelu završnog rada metodološki se analiziraju mjere i radnje koje primjenjuju trgovačka društva kada prevozi gotov novac za korisnike usluga na tržištu Republike Hrvatske. Na kraju autorica zaključuje da su postojeća zakonska rješenja i regulativa koja se tiče prijevoza vrijednosti od posebnog značaja za zaštitarske tvrtke i obrte koji provode privatnu zaštitu, obzirom da temeljem istih predmetni izvršitelji bez nedoumica po pitanju zakonitosti postupanja obavljaju navedenu djelatnost. Pri tom je važno da djelatnici osiguranja pri provedbi svojih radnih zadaća primjenjuju i prihvatljiva kulturna i pozitivna sociološka ponašanja kojim se postiže efekt postizanja cilja razmjernim postupanjem čime se stvara bolja slika i o samoj djelatnosti privatne zaštite te posredno utječe na zaposlenike koji obavljaju prijevoz vrijednosti.