Ovaj rad istražuje ulogu bioloških i toksinskih agensa te kemijsko-bioloških tehnologija kao generatora kriza. Temelji se na istraživanju stručne i znanstvene literature, uključujući pretragu relevantnih znanstvenih baza podataka i publikacija objavljenih između 1972. i 2024. godine. Poseban naglasak rada je na slučajevima trovanja ukrajinskog predsjednika Viktora Juščenka i bugarskog novinara Georgija Markova. Kroz detaljnu analizu tih slučajeva i dostupne literature, rad ističe da su razvoj i dostupnost kemijsko-bioloških tehnologija olakšali pristup smrtonosnim agensima poput dioksina i ricina, što ih čini privlačnim opcijama za terorističke skupine i države koje provode subverzivne aktivnosti. Ovi agensi mogu prouzročiti značajnu štetu i destabilizirati društva, zbog čega postaju učinkoviti alati za generiranje kriza, bez obzira da li ih koriste države ili organizacije i pojedinci van državnih struktura. Analiza slučajeva trovanja Juščenka i Markova pomaže u razumijevanju stvarnih posljedica uporabe tih agensa u političkim obračunima. Rad također sadrži analizu najčešće korištenih bioloških i toksinskih ratnih agensa te daje preporuke za jačanje sigurnosnih mjera. Također ističe važnost poznavanja tehnoloških mogućnosti koje omogućuju razvoj, modifikaciju i proizvodnju bioloških i toksinskih ratnih agensa, kao i potreba za unaprjeđenjem međunarodnih normi i suradnje kako bi se spriječila njihova zlouporaba. Na temelju provedenog istraživanja, rad ukazuje na ključne izazove i daje preporuke za daljnji razvoj strategija usmjerenih na suzbijanje prijetnji koje predstavljaju kemijsko-biološke tehnologije. Rad doprinosi boljem razumijevanju kemijsko-bioloških prijetnji i postavlja temelje za buduća istraživanja i praktične mjere koje bi mogle spriječiti katastrofalne posljedice uporabe bioloških i toksinskih agensa u ratne ili terorističke svrhe.