MOTORI S UNUTRAŠNJIM IZGARANJEM su strojevi u kojima se kemijska energija goriva pretvara u mehaničku energiju.[1] U Njemačkoj 1876. godine Nikolaus August Otto konstruira prvi 4-taktni plinski motor s paljenjem smjese plina i zraka u cilindru putem električne iskre. Gottlieb Daimler 1885. razvija prvi motorkotač, a Karl Benz 1886. trokolicu. Iste godine Daimler razvija motorno vozilo na 4 kotača s Ottovim motorom. Rudolf Diesel 1897. konstruira prvi 4-taktni motor na principu samozapaljenja u cilindru - ubrizgavanjem goriva u komprimirani zrak. Izradom Ottovih motora s benzinom kao gorivom i električnim paljenjem, te Dieselova motora sa samozapaljivanjem dizelskog goriva postavljene su osnove razvoja motora s unutarnjim izgaranjem.[2] ECU se kao upravljačka jedinica u motornim vozilima prvi put počeo koristiti u masovnoj proizvodnji 1975. godine pod imenom EEC (Electronic Engine Control) ,a prvi ga je koristio Ford. Prvi Bosch sustav upravljanja motorom bio je Motronic 1.0, koji je predstavljen u BMW-u serije 7 (E23) iz 1979. ,a Bosch upravljačke jedinice se koriste još i dan danas. Ovaj sustav se temeljio na postojećem Bosch Jetronic sustavu ubrizgavanja goriva, kojem je dodana kontrola sustava paljenja.[3] Do tog trenutka ECU kao takav se koristio samo u zrakoplovima da bi se moglo upravljati nekim zahtjevnijim motorima s unutarnjim izgaranjem kao što je 1939. godine bio BMW 801 v14 radijalni motor [4]. Taj sistem je zamijenio 6 individualnih sistema koji su bili potrebni za upravljanje takvim motorom. Danas ECU se koristi u svakom motornom vozilu kao mozak cijelog sklopa koji upravlja sa svim procesima vezanim za motor s unutarnjim izgaranjem. Nije bitno dali je motor sa 3,4,5,6,8,10,12 ili 14 cilindara svi danas moraju imati upravljačku jedinicu (ECU). Danas u vozilima s motorima s unutarnjim izgaranjem mape koje se upisuju u ECU dizajnirane su s fokusom na emisije i njihove norme To2 podosta smanjuje potencijal samog motora s unutarnjim izgaranjem, iz tog razloga mi ćemo potpuno zanemariti tu stranu mapiranja. Vozilo koje koristimo za ovaj završni rad je euro2 ,a to znači da ne mora zadovoljavati ekološku normu kao novija vozila te se možemo više fokusirati na kvalitetan rad motora kroz sve brzine vrtnje motora i podizanje same snage motora.