Zakonom o zaštiti prava pacijenata uređeno je pitanje o pacijentovom pravu na drugo stručno mišljenje. Pravo na drugo stručno mišljenje uvrštava se među jedno od najbitnijih prava u ovom zakonu. Svrha svih prava koja pacijenti imaju je očuvanje zdravlja i integriteta pacijenta, njegove autonomije i individualnosti. Liječnik stoga tome mora pristupiti sa najvećim poštovanjem i ciljem da se sve riješi na najbolji mogući način po psihološko i fizičko zdravlje pacijenta. Pravo na drugo stručno mišljenje za sobom veže jedan medicinski proces, to jest pogrešku a to je pogrešna medicinska dijagnoza, koja se može ispraviti ako se traži drugo stručno mišljenje i ako je vremenski to pravi trenutak. Dijagnostičke pogreške u zdravstvenoj skrbi, posebice pogrešna dijagnoza, predstavljaju značajne izazove za sigurnost pacijenata, dovodeći do neprikladnog liječenja, produljene bolesti i povećane smrtnosti. Razumijevanje i rješavanje pogrešnih dijagnoza presudno je za poboljšanje ishoda pacijenata i unapređenje kvalitete pružanja zdravstvene skrbi. Što se tiče drugog stručnog mišljenja poželjno ga je zatražiti, čak i ako pacijent ima stopostotno povjerenje u svog liječnika, jer se može desiti pogreška, što kasnije dovodi do problema. Svaka akcija ima reakciju, tako i ne poduzimanje akcije ima svoju reakciju, odnosno posljedicu. Bitno je tražiti drugo stručno mišljenje, posebice kod problematičnijih zdravstvenih stanja.