Agilne metode, poput Scruma i Kanbana, razvijene su kao odgovor na nedostatke tradicionalnih praksi u razvoju softvera, posebno Waterfall modela. Tradicionalne metode, koje zahtijevaju dugotrajno planiranje, pokazale su se kao neoptimalne u traženim poslovnim zahtjevima. S obzirom na opći nagli razvoj industrije proizvodnje softvera u zadnjem kvartalu dvadesetog stoljeća do danas, stvorene su mogućnosti za ubrzavanje razvoja tehnoloških rješenja. Potrebno je bilo, u korak s navedenim mogućnostima, prilagoditi operativno poslovanje i upravljanje procesima oko proizvodnje softvera. Samo planiranje u industriji proizvodnje softvera postalo je presporo i nedovoljno učinkovito. To je rezultiralo zakašnjelim i zastarjelim poslovnim rješenjima. Kao odgovor na problem, razvile su se agilne metodologije razvoja softvera. Agilni pristup naglašava iterativni razvoj, suradnju i prilagodljivost. Kroz višegodišnju primjenu, kao najčešći izbor izdvojile su se agilne metodologije Scrum i Kanban. Scrum je agilan okvir koji se fokusira na organizaciju procesa i strukturu razvoja, omogućujući prilagodbu traženim poslovnim promjenama tijekom ukupnog proizvodnog procesa. Kanban isto omogućuje prilagodbu promjenama i dodatno se fokusira na spremnost isporuke rješenja u najkraćem mogućem roku (engl. Just In Time – JIT). U dinamičkom kontekstu softverskog razvoja, metode Scrum i Kanban postaju neizbježne zbog svoje prilagodljivosti i iterativnog pristupa. Odabir optimalnog pristupa zahtijeva pažljivu prilagodbu specifičnostima organizacije i projekta. U ovom završnom radu bit će prikazane specifičnosti svake od metodologija, njihova usporedba i utjecaj kojeg mogu imati na produktivnost u poslovanju.